EFENDIJA : Gdje to piše da Islam zabranjuje Novu godinu, OVO JE NAŠA NOVA GODINA!

Ovo nije kršćanska nova godina nego “naša”, svih nas. Izgubila je ona smisao da bude samo kršćanska, nego se svi u svijetu služe njome i u ekonomiji i u svemu drugome. Da je uvredljivo ili kontra-vjerskog učenja (diskriminirajuće) onda bismo, primjerice, u pozivu Suda pored gregorijanske datumske orijentacije imali i datum po hidžri ili po julijanskom kalendaru. Ipak sud ne bi diskriminaciju vršio. Ali tih drugih brojki nema. Sud to sebi dozvolio ne bi. On pravdu dijeli.

--

E sad, u glavu udaram. Htio sam reći u mozak da me ne bi (t)ko prijavio zbog nasilništva da tučem i udaram. Inače sam nježan, ali neki ljudi riječi iščitavaju tendenciozno, grubo pa onda i riječi shvaćaju na vrlo grub način, pogrešan, iskrivljuju jer nemaju iskrenu namjeru. Grubo prilaze svemu što “miriše” na nekoga drugoga, na nečije tuđe iako taj “tuđin” živi preko puta nas. Isto je i s(a) latinicom i čirilicom u BiH. Svi sve razumiju, ali po zakonu sve državno mora sadržavati dva pisma i tri jezika, ali na svima sve isto piše. Pogledajte prometne/saobraćajne znakove ili cigarete. Još malo pa će te ploče ili kutije biti pretijesne. Heh, al se nasmija na ovo “kutije cigareta”. Ne znaš više ni čije su cigarete. I one su postale konstitutivne. Imaju sve predispozicije.

Vratimo se “našoj” novoj godini. Ipak je naša, jel tako? Tako je. I ako nije ti reci da jest. Bolje ti je da priznaš nego da ti ne(t)ko objašnjava. Pogotovo Bosanac. Malo humora za “našu” novu godinu.

Pravim namjerno digresije vježbajući strpljenje čitatelja da vidim je li u stanju pročitati ovo sve do kraja. A valjda hoće. Ako neće pomoći ću mu.

I tako je osvanuo prvi prvi dvije tisuće i … godina po gregorijanskom računanju vremena. A može i hiljada. Nekome i to smeta pa nadodajem iako je tisuća bosanska riječ (himna: Zemljo tisućljetna na vjernost ti se kunem. – kako bi onda zvučalo pjevanje na hiljadi) ni hiljada nam nije strana. Osvanuo Bož(i)ji dan. On ga stvorio. On ga odredio kao što je odredio i ovu “našu” novu godinu. Da, to je Njegovo određenje i sada (t)ko je taj što ustaje protiv toga. Neki su jučer grmili o tome kako je ovo “vlaška” Nova godina, kako to nije islamski navodeći (zloupotrebljavajući) hadise gdje se nigdje implicitno ne zabranjuje Nova godina.

A onda te hadise oni po svom ukusu tumače i dodaju još poneko ime nekoga za koga su samo čuli da je rekao kako je haram i slavlje i čestitanje Nove godine. Eto im prilike da u svojim mjesnim matičnim uredima isprave datum svoga rođenja i upišu hidžretsku datumsku orijentaciju. Jer, kako će sad biti musliman ne slaveći i ne čestitajući “našu” novu godinu, a u rodnom listu mu po gregorijanskoj formulaciji datum rođenja. I to ga ne bode u oči! A nabada sve ijednu čestitku i čestitara. Drugi je par opanaka ovo pijančenje koje možemo vidjeti i bez Nove godine, svugdje pa i u muslimanskim mahalama. Blantavom insanu kad čefne popiti njemu ne treba nikakav datum nego prilika. Tako su neki sinoć umjesto da spavaju divili se lijepim vatrometima i istodobno prozivali one koji čestitaju i slave “našu” novu godinu. To je takav trend danas. I to je razumljivo. Samo se bojim da taj današnji trend ne postane naš sutrašnji brand. A u tranzicijskim zemljama je postalo skoro pa pravilo da ništa ne ostaje za stalno osim “Daytonskog sporazuma”. I on je postao punoljetan.

Ista je stvar i sa blagdanima različitih vjera. Ako nekome nešto čestitaš otkud ti pravo da kažeš kako postaješ dio toga. Niđe veze. Znači, ja ti čestitam tvoj rođendan i automatski i ja sam rođen na tvoj datum. Klimavo je to kao što će neki reći i za ovaj tekst da je na klimavim nogama o “našoj” novoj godini. Namjera mi je bila ukazati na fenomen društva danas. Svi se sjate na tu vjersku dijagnozu(ostiku) i šamaraju k’o Maxim po diviziji. Ni(t)ko nije uzeo olovku i izračunao koliko je otišlo novaca sinoć u petarde i to pretvorio u, recimo, projekt da se za sljedeću “našu” novu godinu samo okrene običaj i umjesto da se kupi, zapali i baci petarda da se taj iznos novaca ubaci u zajedničku kasu i od tih novaca pomogne se kakvo sirotište ili izgradnja, opremanje bolničkog odjela koji nam je svima potreban i svi to koristimo. E to bi bila ideja za pohvaliti i mnogi bi to podržali. To je konkretno. Za godinu dana bi se to toliko raširilo da bi se i van zemlje proširilo. To bi bila planetarna akcija, a toliko plemenita za sve i svakoga bez obzira na različitosti koje danas vladaju. Smanjilo bi se pucanje pogotovo u velikim gradovima gdje je sinoć grmilo k’o da je ‘93. godina ili 1415. po hidžri.

A imam i još pokoju kazati za “našu” novu godinu. Primjetno je da mnogi za slavlje pripremaju poveće rezerve hrane, a pića da i ne govorim (pišem). Umjesto toga, gomilanja hrane koja se na kraju (ono što ostane) baci i propadne da se pomognu javne kuhinje i da beskućnici imaju šta jesti. Jednostavno razumski postupiti. Ali svi govore, malo (t)ko djeluje. Mnogi gledaju kako se (t)ko zove, odakle dolazi, kome pripada pa tek onda uzme u razmatranje plemenitu ideju. Opsjednuti su ljudi time. Pale se (vužgaju) na prvu čim ime vide, a ne gledaju čovjeka pred sobom već njegovu vjeru ili nevjeru. A sve nas je Bog stvorio, i ovakve i onakve. Treba prići čovjeku ljudski, a ne hajvanski.

Jutros će se mnogi probuditi ma(h)murni od pića svakojakih. Čuo sam da je tu rasol dobar, a rasol se od kupusa pravi, a kupus ima dosta vitamina. E baš će nastati frka u organizmu kad se alkohol i vitamini pomiješaju. Riječ “mahmuran” dolazi od arapske riječi “hamr” (خمر) što znači vino i takvo stanje čovjeka nije baš najbolje, tako kažu. “Hamr” je kur’anski termin za sva alkoholna pića koja su u osnovi sva zabranjena. Rijetko će se (t)ko upustiti da o tome priča s pijanim ili pripitim čovjekom i rijetko mu (t)ko i prilazi. Njemu treba tada prići, a kad je trijezan džaba mu govoriš. Zato da’ije (pozivači u vjeru) prilazite danas takvim ljudima. Olakšavajte im, a nemojte im otežavati. Ne otpisujete ih kad ih Bog nije otpisao. Naravno treba osuditi njihov čin, ali nikako njih jer čovjeka je la(h)ko izgubiti, a teško pridobiti. Bog nas i s takvima kuša. Iskušavam i ja čitatelja s ovim zagradama namjerno da vidim barem donekle njegovo strpljenje jer mnogo jezika ovo razumije, ali ga samo jednim govorimo ma kako ga mi zvali.

Danas je prvi prvi “naše” nove godine. Neka nam je sretna svima, ne samo njima. Kao jedinka možemo pokrenuti svijet, kao masa možemo pokrenuti parkirana kola i to ako je ručna spuštena. Kao pojedinac ideju je la(h)ko zavrtjeti ako je iskrena pa krenimo s plemenitim ciljevima našeg bivanja na ovom prolaznom svijetu. Budimo magnet za dobro čineći dobro, a ne razlog da se nekome ogadi i vjera i ljudi. Ne drsko već lijepo jer nas i On poziva da lijepo pozivamo i govorimo. Nije vjera (na islam mislim) samo zabrane i dozvole. Daleko šire i daleko veće. Sve nas je Bog stvorio. Svi smo Bož(i)ji i Njemu se vraćamo. Dakle, svi. Svi smo Njegovi. Ovo ne treba citirati samo kada ne(t)ko umre, ovo trebamo govoriti svima nama živima.

PS

Neću se ljutiti ako podijelite ovaj tekst.

(Izvor: Doznajemo.com)