Logika i vjerovanje: Kako CIA zna da su Rusi hakirali poštu demokrata i poslali je WikiLeaksu?

Način na koji Demokratska stranka brani svoju tvrdnju o utjecaju ruskih hakera na ishod američkih predsjedničkih izbora ne sugerira na potpunu suglasnost sa zdravim razumom. Nelogično je da nakon gromoglasnih tvrdnji da postoje konkretni dokazi da je Kremlj hakirao poštu Hillary Clinton, kako bi sabotirao izborni sustav i njenu pobjedu, glasnogovornik Bijele kuće John Earnest kaže da je pitanje svih pitanja – kome ćete vjerovati?

--

Izbor je sljedeći – ili ćete vjerovati neimenovanim izvorima medija, umirovljenim dužnosnicima CIA-e, Obami, Earnestu i Demokratskoj stranci, ili ćete i dalje sumnjati. Možete pokušati i logičnim razmišljanjem doći do zaključka što je istina, ali onda riskirate da povjerujete Rusima, Assangeu, Trumpu ili vlastitoj pameti. Ukratko, sumnjivih je puno, od Putinovog glasnogovornika Peskova do portira u veleposlanstvu Ekvadora u Londonu, piše Vladimir J. za advence.hr.

Treba samo pažljivo analizirati činjenice i vjerovati da bi se riješila ova enigma. Evo o čemu je riječ.

Ne samo da je Earnest ukazao na ono što prema njegovom mišljenju predstavlja suštinsko pitanje, nego je to i obrazložio na upečatljiv način. ‘Mislim da je pravo pitanje koje se nazire, pitanje koje je postavljeno na jednom od javnih komentara na twittove novoizabranog predsjednika (Donalda Trumpa), koje je jednostavno – kome ćete vjerovati?’ Neobično je da Bijela kuća podupire vlastiti kredibilitet navodeći komentar s Trumpovog twittera, jer je ovdje riječ o doista velikoj aferi koju je Bijela kuća sama pokrenula, odnosno Demokratska stranka. Još je više neobično da se ovo ključno pitanje preformulira u pitanje povjerenja, jer su izbori završeni prije dva mjeseca.

Kada imate priznanicu, onda ne tražite od banke da vam vjeruje da ste uplatili ratu za kredit, nego je samo pokažete u slučaju reklamacije. Ova stvar s hakiranom poštom Hillary Clinton nije tako jednostavna, ali ipak se mora promatrati u okvirima koji su pojmljivi široj javnosti. Uostalom, proklamirani cilj Demokratske stranke je da uvjeri javnost da su ruski hakeri doista ukrali 30.000 pisama s osobnog servera Hillary Clinton i proslijedili ih Julianu Assangeu koji ih je objavio na WikiLeaksu.

Prije nego povjerujemo nekome, znamo ga upitati – kako znaš? Demokrati i Bijela kuća pozivaju se na saznanja 17 američkih obavještajnih službi, a te su službe jučer trebale upoznati s tim svojim saznanjima izabranog predsjednika Trumpa. Njihov je sastanak odgođen za sutra. Trump je twittao da su obavještajni dužnosnici odgodili briefing zbog nedostatka dokaza o navodnom ruskom hakiranju. Prema Trumpovim riječima sastanak ‘o navodnom ruskom hakiranju’ odgođen je, jer je obavještajnoj zajednici ‘potrebno još vremena’ kako bi ‘izgradila slučaj’. Earnest je rekao da je to neistinito.

Steven Hall, umirovljeni šef operacija CIA-e za Rusiju, ocijenio je da je malo vjerojatno da će izvješće o hakiranju biti objavljeno, jer to nije praksa obavještajnih službi. ‘Što se više informacija otkriva, to je veća vjerojatnost da bi izvori i metode mogli biti ugroženi, čime se ograničava naša sposobnost za prikupljanje podataka u budućnosti’, objasnio je Hall. Njemu se može vjerovati kada govori kako funkcioniraju obavještajne službe, ali nije greška niti ako bismo pokušali analizirati njegovu izjavu. Dakle, što nam je rekao Hall?

Rekao je da bi objavljivanje izvješća o hakiranju moglo ugroziti izvore i metode. Koje izvore? Izvore koji su javili CIA-i da su ih Rusi hakirali? Koje metode? Metode kako utvrditi tko vam je hakirao poštu?

Pođimo redom, najprije izvori. Recimo da CIA doista ima izvor ili izvore koji su potvrdili da su Rusi, ili kako tvrdi Barack Obama, da je osobno Putin naložio hakiranje pošte Demokratske stranke. Uzmimo da je naš odgovor na Earnestovo pitanje svih pitanja – vjerujemo Obami. U tom slučaju logika bi trebala biti sljedeća – CIA ima izvor koji je javio da je Putin naredio hakiranje. Ili CIA ima izvor koji je javio da je Assange dobio materijal od Putina.

Tko bi mogao biti američki izvor iz Putinovog okruženja? Možda Dmitrij Peskov, ili neki drugi dužnosnik Kremlja koji svaki dan sjedi s Putinom? Bilo bi logično da je taj izvor netko kome je Putin osobno naložio da se hakira pošta ili netko tko je to izravno radio. Zar taj izvor ne bi javio CIA-i da se sprema hakerski udar na američke servere? Zar bi taj izvor čekao da se stvar završi pa da onda javi što se dogodilo? Zar bi takav izvor i dalje mirno sjedio u Moskvi? I čekao da prikuplja još podataka u budućnosti, kako tvrdi Hall.

A možda je stvarno Peskov. Možda se njemu Putin povjerio – Dmitrij, hakirali smo nedavno poštu Hillary Clinton, nemoj nikome kazati. Recimo da je Obamina tvrdnja točna da je doista Putin naredio hakiranje, da li bi o tome ruski predsjednik pričao okolo? Po svemu što o njemu znamo, sigurni smo da ne bi. To bi znali samo oni koji moraju znati i nitko više. Da li je onda izvor CIA-e netko od ruskih hakera? Trebao bi biti. To bi morao biti haker čeličnih živaca. Kakve nemaju Assange ili Edward Snowden.

Ima međutim još mogućnosti. Recimo ako je na CD-u ili USB-u koji je stigao Assangeu u veleposlanstvo Ekvadora u Londonu pisalo nešto u stilu – hakirana pošta, Putin. To je možda mogao vidjeti portir veleposlanstva i javiti CIA-i. Zašto da ne? Možda je to izvor. Tko god bio izvor, taj bi morao sjediti ili u Kremlju ili u veleposlanstvu Ekvadora. Nema logike da je taj izvor na nekom trećem mjestu. Osim ako to nije neki Assangeov čovjek kojem su Rusi poslali podatke.

Jer, ako je taj izvor negdje izvan, kako je on (ili ona) mogao saznati za inkriminiranu pošiljku od Putina prema Assangeu? Pa jedino ako je ta pošiljka išla preko interneta, pa je on hakirao. Da li bi u tom slučaju CIA morala čuvati tajnost svojeg izvora, koji je recimo u Kaliforniji? Pa zašto bi morala? Zar ne bi bilo logično da, ne pominjući tu osobu imenom, CIA pokaže da je njen izvor došao do pošiljke koja je iz Kremlja upućena u veleposlanstvo Ekvadora u Londonu? Ili je ta inkriminirana pošiljka putovala po svijetu da bi se najprije zamaskirali tragovi Kremlja? Nije logično da bi ovako važni podaci putovali okolo.

I dalje ne odbacujući Obaminu tvrdnju i saznanja 17 američkih agencija razmotrimo i ovo – ako je Kremlj doista naložio hakiranje pošte demokrata, onda je to mogao učiniti i s neke druge lokacije, a ne baš iz Rusije. I kako bi onda taj izvor CIA-a mogao imati pouzdanu informaciju da Rusija stoji iza hakerskog napada, ako je on došao naprimjer iz Južne Amerike? Opet samo ako je taj izvor netko tko je hakirao, ili netko tko sjedi s Putinom dok on izdaje naloge. Ili Assangeom dok on prima poštu.

Teoretski, ima tu još opcija, ali izvor za otkrivanje tako krupne tajne morao bi biti u trokutu, Putin – haker – Assange. Ako je Kremlj organizirao hakiranje i dostavljanje podataka Assangeu, onda je o tome znao samo još mali broj ljudi iz tima za hakiranje. I nitko više. Ne trebamo izgubiti iz vida onih 35 ruskih diplomata koje je Obama protjerao iz Amerike prije nekoliko dana kao odgovor na ‘cyber napade iz Moskve’. Da li je taj izvor među njima? Ili među ruskim diplomatima koji nisu protjerani? Je li netko od njih znao za hakerske napade?

Drugi razlog zbog kojeg izvješće vjerojatno neće biti na uvidu javnosti su metode, kako je rekao Hall. Drugim riječima CIA i ostali ne žele nam otkriti kako znaju da su hakirani. Neće nam otkriti metode pomoću kojih utvrđuju da je netko hakirao američke servere. I ne moraju, jer čim je pisma demokrata objavio WikiLeaks, odmah smo sami shvatili da je to rezultat nekakvog hakiranja. Možda je Hall mislio na neke druge metode, ali koga bi uopće moglo zanimati kako se utvrđuje da je netko hakiran?

Ako nekoga odžepare u tramvaju, što je važno da znamo kako je on shvatio da je odžeparen? Valjda nam je važnije kako je odžeparen? Ili tko ga je odžepario? Za odžeparenog je valjda najvažnije da uhvati lopova na djelu. Ako ništa nije primijetio, ako nema svjedoka ili snimke sigurnosne kamere, onda nema ni slučaja.

Možda je Hall htio reći da ne želi otkriti metodu kako su službe saznale da su ih baš Rusi hakirali. Ovo također nije logično, jer bi se moglo shvatiti kao poruka – hakirajte nas, ali mi ćemo znati da ste to bili vi. Ili kao – nemamo metode da spriječimo da nas hakirate, ali imamo način da shvatimo da ste nas vi hakirali. Logičnije bi bilo da će službe šutjeti o takvim saznanjima i pokušati tiho uzvratiti udarac. Jer, prema onome što znamo, tako funkcioniraju službe.

Assange je rekao da nije dobio inkrimirani materijal od Rusije niti od neke druge države. On također tvrdi da je mailove Demokratske stranke moglo hakirati dijete od 14 godina. Trump je naveo da vjeruje Assangeu. Istog dana dok je ‘Fox News’ radio intervju s Assangeom, jedan od komentatora ‘CNN-a’ naveo je u programu uživo da je Assangea ‘pedofil’. Danas se CNN ispričao zbog toga Assangeu.

Što se Rusije tiče, njeni su dužnosnici više puta ponovili da su optužbe koje stižu od demokrata neosnovane i da za svoje tvrdnje nemaju dokaze. Da li vjerovati Obami, Hallu i Earnestu sa 17 agencija na jednoj strani ili Assangeu, za kojeg se nešto šuškalo da je pedofil, Trumpu kojeg bije glas da je iz više razloga nepodoban za predsjedničku dužnost i Putinu, koji je gori od ISIL-a?

Prije nego što bismo mogli izvući zaključke i odlučiti kome ćemo vjerovati, podsjetimo se kako je Earnest prije dva dana odgovarao na pitanja Jonathana Karla, novinara ‘ABC-a’.

Karl: Kada su Kinezi 2015. hakirali OPM (Ured kadrovske službe) ukradeni su osobni podaci od više od 21 milijun poduzetnika i zaposlenika. Zašto Bijela kuća nije javno reagirala na to hakiranje? To je na neki način bilo veće nego ovo koje su uradili Rusi.

Earnest: To su dva cyber incidenta, oba su zlonamjerne prirode, ali znatno drukčija.

Karl: U bazi su bili podaci od 20 milijuna ljudi, njihovi osobni podaci, otisci prstiju, brojevi socijalnog osiguranja. Bio je to dalekosežan akt.

Earnest: Ne umanjujem značaj toga, samo sam rekao da je drukčije nego nastojati ometati nacionalne izbore SAD-a. Ne mogu govoriti o mjerama koje su SAD poduzele kao odgovor na te zlonamjerne kineske cyber aktivnosti.

Karl: Ali ništa nije objavljeno. Bijela kuća nije objavila da je poduzela niti jedan korak.

Earnest: Istina je da nije bilo javnog odgovora, ali ne mogu govoriti o odgovorima koji su mogli biti pokrenuti izvan javnosti.

Karl: Ali nije bilo protjerivanja diplomata, nisu zatvarana predstavništva, nije bilo sankcija, zar ne? Te stvari se ne čine u tajnosti.

Ovaj je dijalog novinar Karl vodio s Earnestom na presici u Bijeloj kući 3. srpnja.

Danas su tri neimenovana izvora potvrdila za agenciju ‘Reuters’ da američke obavještajne službe raspolažu ‘konačnim dokazom’ da je Rusija uz posredstvo ‘treće strane’ proslijedila hakirani materijal WikiLeaksu. Ako bismo pojednostavili stvari, Putin je poslao Assangeu taj materijal preko nekoga tko se naziva ‘treća strana’. A sada CIA i ostali ne bi da obznane javnosti svoje dokaze, valjda zato da Putin ne bi saznao tko je ta ‘treća strana’. I da bi ponovo slao materijale preko te iste ‘treće strane’, kako nam sugerira Hall. Logično, zar ne?

(BiHnews.org)